Možemo se mi nadati svačemu pa i da okrenemo kao što sto ih okrenuli u Championshipu, ali ne možemo sakriti činjenicu da smo najdosadnija i najpredvidljivija ekipa na svijetu.
milan25
Broj poruka : 1768 Godina : 54 Localisation : Sarajevo Datum upisa : 25.11.2011
Na dnu smo mi već godinama ali izgleda da tek sada postajemo svjesni toga. Još samo par eksera grobar ashley treba da zakuca na mrtvacki sanduk, dobar dio eksera već je zakucao...
Savic
Broj poruka : 6781 Godina : 47 Localisation : New Sad Datum upisa : 03.07.2007
"Ljubav ne stanuje tu ni kao pjesma ni kao smijeh ni kao suza ni kao lijek ni kao nada što nudi spas za sve nas, ljubav više ne stanuje tu ljubav ne stanuje tu"
milan25
Broj poruka : 1768 Godina : 54 Localisation : Sarajevo Datum upisa : 25.11.2011
Nekada je to tako bilo . A nekada prije dvije godine, dok smo igrali sezonu u Championshipu, svaku utakmicu sam pratio sa žarom, tražio sve moguće streamove, radovao se i nervirao. U meni je postojala nada da ćemo se vratiti u Premier ligu, obnoviti igrački kadar i zajedno sa Rafom krenuti u bolju budućnost. Sada je ta nada potpuno ugašena, više se ne nerviram a za radovanje svakako razloga nema. Postigli su istorijski niz od pet poraza za redom na našem stadionu i to na početku sezone. Više me ne interesuje ni hoće li klub biti prodat, ni hoćemo li se pojačati u januaru i spasiti se ispadanja, ni hoće li Rafa ostati ili otići. Ali i dalje gledam utakmice svake subote i još ne mogu da vjerujem u ono što gledam. Vjerovatno ću i iduće subote gledati gostovanje u Southamptonu ne znajući ni sam zašto. Ne znam ni zašto ovo pišem, vrlo moguće da niko neće ni pročitati jer vidim da su i ostali navijači našeg kluba zapali u sličnu apatiju kao i ja. Ako neko i pročita svako dobro mu želim.
Savic
Broj poruka : 6781 Godina : 47 Localisation : New Sad Datum upisa : 03.07.2007
Ne sjećam se da je ikada bilo toliko apatije i pesimizma. S razlogom naravno...
Ali moram ukratko ispričati nešto. Moj drugi klub pored Newcastle-a je Parma. Ne tako daleko, 2015. je Parma bila u rukama jednog vlasnika za kojeg se vrlo brzo ispostavilo da je veliki prevarant i da je napravio veliku glupost. Ukratko, potpisao je ugovore sa preko 200 igrača (u Parmi naravno) kao model da će jako puno zaraditi kad nekoliko njih postanu dosta bolji nego što su tada bili. Uglavnom, to je puklo jer nije moglo drugačije, klub je ušao u dubiozu dugova od preko 200 mil. eura. U klubu se već šuškalo o problemima, počele su plaće kasniti, a kad je došla informacija da je moguć bankrot i raspad, bio je dan kad se igralo protiv Juventusa u Torinu. Izašli su motivirani kao što smo mi danas i izgubili 7:0. Onda je novi vlasnik kupio za sitne novce i obećao velika ulaganja. Muljao naravno. Pa je prodao "Albanskom biznismenu" za 1 Euro koji je obećao ulaganja. I muljao naravno. Klub je trebao prestati funkcionirati, ali da ne bi Serie A postala cirkus (iako cirkus već dugo traje) i kako su i nogometne vlasti imali veliki udio u stvaranju tih problema sa stalnim improvizacijama, odlučili su financirati organizaciju Parminih utakmica kako bi prvenstvo završilo regularno. A kad je završilo, Parmu su napustili svi igrači osim kapetana Lucarellija. Nije se znalo hoće li taj klub uopće postojati dalje a i ako bi postojala jedina opcija je bila amaterizam i Serie D (4 liga). Ostalo je par djelatnika u trening centru koji je bio napušten koji nisu znali što dalje.
E to se zove dotaknuti dno... I to je bila najbolja stvar koja im se dogodila nakon godina agonije. Klub je došao u ruke nekoliko lokalnih jakih biznismena, sportski dio preuzeli par legendi koji su se vratili iz ljubavi prema klubu (Nevio Scala direktor, Luigi Apoloni trener, i da podsjetim, amaterska 4 liga) a temelj je bio kapetan koji je mogao birati klub gdje će mirno dočekati mirovinu ali je ostao pomoći.
Najbitnije je bilo da su postavljeni zdravi temelji, ali to ne bi ništa značilo da uz klub nisu ostali navijači. Oni vole svoj klub, nisu htjeli dozvoliti da nestane, bili su uz njega kad je Parma bila standardni trećeligaš i drugoligaš i prije nego se pojavila na svjetskoj mapi. Te godine je bilo 10.000 pretplatnika, više nego kod puno prvoligaša i drugoligaša. Utakmica na kojoj se ovjerio prolaz u 3 ligu je gledalo preko 20.000 gledatelja na Tardiniju.
A sličnost sa Newcastle-om je velika. Gradovi su slične veličine i žive za svoj nogometni klub. S tim da se Parma i Serie A financijski ne mogu nikako upoređivati sa Newcastle-om i Premiershipom. Zato se ne bojim da će klub nestati. Ispali smo jednom što je bilo nevjerojatno pa smo vrlo brzo nakon toga igrali Europu. Ispali opet pa se vratili sa velikom vjerom u odličnog trenera. Jedina konstanta neuspjeha je FCB. A on neće još dugo. Klub je prevelik, prevrijedan je, ima najvjernije navijače što je dovoljno da ne bude najgoreg brodoloma. Možda ispadnemo i ove godine, možda se čak ni ne vratimo odmah nazad. Ali koliko dugo već volimo ovaj klub, i koliko ćemo ga još dugo voljeti....valjda moramo proći i najgore i najbolje. Vjerujem da su ove zadnje godine vrlo blizu najgoreg, ali da najbolje još nismo vidjeli i da nas tek čekaju...
Savic
Broj poruka : 6781 Godina : 47 Localisation : New Sad Datum upisa : 03.07.2007
Prijem 
. A nekada prije dvije godine, dok smo igrali sezonu u Championshipu, svaku utakmicu sam pratio sa žarom, tražio sve moguće streamove, radovao se i nervirao. U meni je postojala nada da ćemo se vratiti u Premier ligu, obnoviti igrački kadar i zajedno sa Rafom krenuti u bolju budućnost. Sada je ta nada potpuno ugašena, više se ne nerviram a za radovanje svakako razloga nema. Postigli su istorijski niz od pet poraza za redom na našem stadionu i to na početku sezone. Više me ne interesuje ni hoće li klub biti prodat, ni hoćemo li se pojačati u januaru i spasiti se ispadanja, ni hoće li Rafa ostati ili otići. Ali i dalje gledam utakmice svake subote i još ne mogu da vjerujem u ono što gledam. Vjerovatno ću i iduće subote gledati gostovanje u Southamptonu ne znajući ni sam zašto. Ne znam ni zašto ovo pišem, vrlo moguće da niko neće ni pročitati jer vidim da su i ostali navijači našeg kluba zapali u sličnu apatiju kao i ja. Ako neko i pročita svako dobro mu želim. 
